Pravaška mladež

Pravaška mladež ne zaboravlja poginule junake

10.08.2011.

Pravaška mladež HSP-a Zagreb ne zaboravlja hrvatske junake koji su dali svoj život za Hrvatsku. Tako su  se prisjetili Blaža Kraljevića i osmorice pripadnika HOS-a. Na Trgu Bana Jelačića, pred znatiželjnim prolaznicima koji su u čudu slušali križni put, zapalili su svijeće i prisjetili se ratnog puta krilnika HOS-a i istaknutnog člana Hrvatske stranke prava, legendarnog Blaža Kraljevića, velikog borca za slobodu Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Par dana prije toga, dio pravaške mladeži je na groblju Mirogoj posjetio  grob Mire Barešića, hrvatskog borca koji je sa još trojicom suboraca ubijen  kod mjesta Vrana. Drugi dio mladeži, odao je počast Miri Barešiću i njegovim suborcima Zdeslavu Turiću, Frani Bokanu i Milanu Pandžiću kod spomenika u Miranjima Donjim, na mjestu gdje su ubijeni te su nazočili i svetoj misi za sve poginule borce  u crkvi u mjestu Vrana.

Miro Barešić (Šibenik, 10. rujna 1950. – 31. srpnja 1991.) - hrvatski emigrant i revolucionar. Izvršio je atentat na jugoslavenskog ambasadora, agenta UDBE i KOS-a u Švedskoj 1971. godine. Poginuo je u Domovinskom ratu.

Rođen u Šibeniku 10. rujna 1950.. Odbio je služiti vojni rok u JNA, zbog političkih stavova. Smatrao je, da su Hrvatima ugrožena ljudska prava. Prethodno su komunisti ubili nekoliko njegovih rođaka. Osuđen je na 6 mjeseci zatvora na Golom otoku. Nakon odsluženja kazne, ilegalno je pobjegao iz Jugoslavije. Završio je u Švedskoj. Povezao se s pripadnicima hrvatskog pokreta, članovima Hrvatskog nacionalnog otpora. U suradnji s Anđelkom Brajkovićem organizirao je i izveo akciju kojoj je bio cilj puštanje hrvatskih politički zatvorenika u zamjenu za jugoslavenskog ambasadora u Švedskoj Vladimira Rolovića 7. travnja 1971. godine. Pružanjem otpora i pokušajem da ubije hrvatske rodoljube Rolović je teško ranjen, umro je nakon 8 dana. Švedska ih je policija uhitila pri čemu nisu pružali otpor. Služili su zatvorsku kaznu u strogo čuvanom zatvoru. Nakon godinu dana, grupa hrvatskih emigranata otela je zrakoplov u Malmu i njime su pobjegli u Španjolsku. Tražili su da puste Miru Barešića iz zatvora i pošalju ga zrakoplovom u Španjolsku. Kada je to učinjeno, napustili su oteti zrakoplov. Miro Barešić služio je zatvorsku kaznu u Španjolskoj 18 mjeseci. Nakon toga nije izručen Švedskoj, makar su Španjolska i Švedska imale sporazum o međusobnom izručenju. Dogovorom španjolskih i paragvajskih vlasti, emigrirao je u Paragvaj, jer mu je u Španjolskoj prijetila UDBA. U Paragavaju je promijenio identitet i zvao se Toni Saric. Služio je u paragvajskoj vojsci i napredovao po činu. Bio je karatist i tjelohranitelj paragvajskog veleposlanika u SAD-u. Kada je pobijedio na jednom karate natjecanju, tražio je, da bude hrvatska zastava tijekom proglašenja pobjednika. S vremenom je otkriven njegov pravi identitet i američke vlasti izručile su ga Švedskoj, gdje je bio u zatvoru do 1988. godine, kada se vratio u Paragvaj. Početkom Domovinskog rata vratio se u Hrvatsku, nakon što je dobio hrvatsku putovnicu i planirao je vojne akcije. Poginuo je u jednoj takvoj vojnoj akciji u Zadarskoj županiji blizu mjesta Vrana, samo tri tjedna nakon dolaska u Hrvatsku.

(Izvor: wikipedia)

Miro Barešić ubijen je  zajedno sa trojicom svojih  mladih suboraca: Zdeslavom  Turić, Franom Bokan i Milanom Pandžić u mjestu Miranje Donje u blizini Vranskog jezera. O njihovoj akciji i ubojstvu ni dan danas nisu poznati svi detalji i mnoge pojedinosti nisu poznate. Ono što je poznato, da je broj četnika i srpskih vojnika u tom području naglo narastao (3-4 puta) u noći uoči njihove akcije te da su se našli u okruženju. Podijelili su se u dvije grupe. Iz prve grupe poginuo je samo Miro Barešić, a  druga grupa, koju su sačinjavala trojica mladih boraca, kompletno je pobijena. Prema jednoj priči, to je čista slučajnost i rizik takvih akcija. Prema drugoj priči, srpski teroristi su točno znali sve detalje akcije no ostaje nejasno kako su to saznali. Vrlo su glasne i uvjerljive priče o tome da je grupa Mire Barešića izdana od ljudi sa Hrvatske strane i namjerno poslana u planiranu zasjedu i ubojstvo. Kao i neki drugi slični događaji i ubojstva ( Blaž Kraljević, Ante Paradžik..) istraga nikad nije sprovedena.

 Slučajnost. Ili možda ipak nije?

Hrvatski vitezovi - neka Vam je  laka Hrvatska zemlja i hvala Vam.