EU – Zvijezde tamnog sjaja
- 21.09.2011.
Piše: Domagoj Bažant
Da li se prilikom kupnje novog auta raspitujete o njegovim kvalitetama ? Da li odlazite liječniku kada se ne osjećate dobro ? Da li se informirate o vrtiću u koji upisujete dijete ?
Za auto ćete se itekako raspitati, za svoje zdravlje također, a o dobrobiti svoje djece da ne govorim. Drugim riječima, da li ikada dajete svoj potpis i svoju suglasnost na stvari o kojima ne znate ama baš ništa ? Svakako da ne, ali začuđuje odlučnost da isti princip nećemo primijeniti onda kada je u pitanju nešto veće od vrijednosti automobila, veće čak od našeg zdravlja, pa čak možda veće i od sutrašnjice naše djece. To nešto je naša kolektivna sudbina. Sudbina generacija. Prema tome kad govorimo o EU, da li smo za ili protiv, ispadamo naivni i apsurdni sami pred sobom, jer ćemo dati glas za ulazak u nešto o čemu nemamo BLAGOG POJMA.
Pristupni ugovor sa EU je sastavljen na više tisuća stranica, koje čak u ovom trenutku nisu prevedene na hrvatski jezik , a da ne govorim o tome da obični ljudi nemaju pojma što na njima piše. Pred nama samo stoje slike bezličnih eurobirokrata, naših pregovarača, čvrsto zatvorenih vrata Bruxellesa, i papir na kojemu zaokružujemo „Da“. Nitko nikad nije objasnio kako će nam to biti bolje kad uđemo u EU, što ćemo konkretno dobiti, ali što je još važnije , nitko nije objasnio što gubimo – i u kojoj mjeri.
Cilj ovog teksta je objasniti – što gubimo. Argumentima, a ne apstrakcijama.
Činjenica jest da ulaskom u zonu Schengena imamo pravo na slobodno i neograničeno kretanje unutar EU, što uključuje promet roba i usluga na bescarinskoj i beskontrolnoj osnovi. To bi značilo da će hrvatski građani imati priliku za slobodan rad u EU i za slobodno kretanje kroz istu. Zvuči primamljivo ? Međutim, realno gledano, u praksi, će od toga koristi imati samo masivni korporativni kapital. Teško da će se netko kao pravnik zaposliti u Velikoj Britaniji, koja uopće ne pripada europskom pravu, teško da će se netko uspjeti zaposliti kao fizički radnik u Francuskoj gdje je stupanj stranih imigranata oborio cijenu radne snage , teško da će itko raditi u Njemačkoj kao liječnik kao zemlji koja ima najveći postotak liječnika u Europi po broju stanovnika. Pa zapitajmo se zato. Hoćemo li zaista od toga profitirati ? Mi nećemo, ali zato će mega korporacije iz Hrvatske moći neometano seliti kapital u zemlje EU, bescarinski povećavati svoja carstva izgrađena na krvi i znoju onih koji od te iste Unije neće imati ništa.
Okrenimo pilu. Fizički radnici iz EU sigurno neće dolaziti ovdje, zbog neisplativosti. Teško da će i liječnici, teško da će i pravnici , teško da će profesori. Zašto ? Iz jednostavnog razloga – što im je tamo bolje. Tako da ostaje pitanje „što će iz EU doći nama“.
Odgovor je banalno jednostavan i zastrušujući. Mega kapital nošen korporativnom pohlepom, koji je do sada imao brane putem carinskih kvota, interne fiskalne politike, i drugih instrumenata, sada će kao tsunami sve ono što u Hrvatskoj vrijedi a još nije upropašteno i razoreno kupiti :
voda i vodna gospodarstva
morska obala, turizam,
šume
preostale tvrtke u državnom vlasništvu od vitalnog interesa
Razlog zašto će se baš to dogoditi je jednostavan – kupovna moć korporacija i pojedinaca iz EU je stostruko veća od one koju imaju hrvatski građani, neovisno o duljini trajanja moratorija na prodaju te imovine. „Stranac će uvijek dati više“.
U konačnici, to zaista vodi do stvarnog gubitka suvereniteta, a ako se mi zadovoljavamo sa ovim formalnim, onda je to u redu. Imati ćemo svog premijera , svoj Sabor, i svog Predsjednika, ali se njih neće pitati za ništa. Zemlja koja nema pod svojom kontrolom vitalne prirodne i ljudske resurse realno nema ni suverenitet.
Ideja funkcioniranja EU je „maksimalna privatizacija, maksimalna deregulacija, maksimalna liberalizacija“. Takvoj doktrini se mogu oteti samo najjači igrači Unije – Njemačka i Francuska, dok će svi ostali zapravo biti konzumirani krupnim kapitalom. A jedna mala Hrvatska će otići u jednom dahu.
Ako ne možete odrediti cijenu benzina, ili barem utjecati na nju,
Ako prodate nacionalnu tvrtku za distrubuciju struje i ne možete ni utjecati na cijenu struje
Ako prodate otoke, zemljišta, vodne izvore
„onome tko najviše ponudi“
Na osnovu čega sebe možete smatrati suverenim u bilo čemu ?
Ovim tijekom i ovim putem će se sve institucije hrvatske vlasti kroz 20-ak godina pretvoriti u kulturno-umjetničko društvo, koje nitko ni ne čita ni gleda, jer ionako nije bitno što kažu i što tvrde da čine jer će zapravo biti posve – nebitni.
Sa našim blagoslovom i Amenom.
