Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


„(neo)LIBERALNI KAPITALIZAM“= RADNO VRIJEME: od 0 h do 24h

Sabor raspravlja o izmjenama Zakona o trgovini, kojim se ipak odobrava trgovinama da rade od 0 do 24  i to svakim danom pa i nedjeljom – samo su od te odluke izuzeti državni praznici, pa će jedino tada trgovci imati slobodno, osim ako neće tih dana morati raditi „inventuru“ ! Hrvatski Ustavni sud, ukidajući zabranu rada nedjeljom, ukinuo je i članke o radnom vremenu – za razliku od jedne Njemačke gdje je očito njihov ustavni sud SAMOSTALAN i NEPRISTRAN pa je donio negativnu odluku - tako štiteći interese radnika, mada je trgovački lobi i tamo intenzivno tražio „slobodu“ i ukidanje strogo kontroliranog radnog vremena ! Jedino  par sitnih stranaka među njima i mi „mali“ HSP digli smo glas uz „konzervativnu“ crkvu , te se protivimo takvoj sramotnoj odluci – no samo smo napravili „buru u čaši vode“ jer nismo imali ( po običaju) odjeka u medijima !

Gdje je  SDP  koji se hvali zaštitom radničkih prava kao osnovi njihovih ciljeva jer imaju čak SOCIJALNO kao prvu riječ u imenu svoje stranke (partije) – oni se deklarirano slažu tim zakonom samo traže jaču kontrolu inspekcija (?!) – gdje su sindikati  koji bi trebali zaprijetiti „generalnim“ štrajkom u cijelom trgovačkom sektoru, jer se ovdje radi o klasičnom izrabljivanju radnika , zadiranje u osnovnu slobodu i dostojanstvo čovjeka ! Mi, zabranom rada nedjeljom zapravo zagovaramo i tražimo očuvanje kulture i tradicije!

Prije nekih 3000 godina rađa se ideja šabata u židovskoj vjeri, dana posvećenog Jahvi kojeg se ne smije raditi !  Stari zavjet nam kaže da je sedmi dan i sam Bog mirovao i odmarao !

S kršćanstvom neradni sedmi dan u tjednu ulazi u zapadni civilizacijski krug i postaje kulturno dobro Zapada . Sam naziv NE-DJELJA nam kaže da je to dan kad se „ne dela“ !

Nedjelja se u Europi dovodi u pitanje tijekom 19. i u početku 20. stoljeća zbog industrijske i političkih revolucija, zapravo najviše zbog liberalne kapitalističke ali i komunističke ideologije. No, ubrzo se uvidjelo da premoreni radnici ne mogu dobro raditi te da je i ekonomski mnogo isplativije radnicima dati jedan dan odmora u tjednu !

Nedjelja je ponovno došla na udar potkraj 20. stoljeća s razvojem globalizacijskih procesa i prvi su na udar došli, kao i obično, upravo najranjiviji slojevi - niže obrazovani pa i žene koje čine većinu u sektoru trgovine. Ova odluka - radnog vremena u trgovačkom sektoru od 0 do 24 sedam dana u tjednu ni za kupce  nikako nije benigna, jer se širi potrošački mentalitet i stvaraju  pretpostavke za zapadanje građana u dužničko ropstvo !

No važnije od svega toga je možda činjenica da se otvara mogućnost da hrvatski građani i u drugim područjima života budu jeftini radnici bez dostatnog odmora, jer ako je ovo „prošlo“, nemilosrdni kapital „(neo)liberalnog kapitalizma“ tražit će isto i u drugim granama  – radnog društva !

Ako vragu daš mali prst – ostao si bez cijele ruke!

Krupni kapital osvaja prvo najslabije utvrde, a to su u nas trgovine, jer u njima rade pretežno žene s najmanje realne moći u društvu i s najlakšom mogućnošću zamjene ako se pojedinačno ili organizirano usprotive izrabljivačkoj politici poslodavaca . Braneći slobodu nedjelje za radnice i radnike u trgovini brani se ne samo jedan poseban ceh ili sektor, već kultura hrvatskog radništva i cjelokupnoga hrvatskog društva. Država mora preuzeti odgovornost za uređenje bitnih područja javnoga života, bez obzira na traženje i ucjenjivanje stranog ili domaćeg kapitala !

Ovdje ostajemo usamljeni mi iz Hrvatske Stranke Prava, kao i nekolicina idealista, koji očito iz patriotizma i ljubavi prema domovini, pa tako brigom za hrvatske žitelje želimo zaštititi obitelj kao srž društva – jer ako majke još i nedjeljom u trgovinama moraju raditi – neće ostati ni jedan jedini dan  za zajedničko druženje sa djecom i mužem pa tako ni vremena za nedjeljne obiteljske posjete crkvi i traženju duševnog mira i spokoja!

Ni crkva ne odustaje od borbe za radnička prava pa je Komisija Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et Pax (Pravda i mir) i njen predsjednik sisački biskup mons. Vlado Košić dao nedavno izjavu kojom se suprotstavlja izmjenama Zakona o trgovini, pa tako kao komisija koja se zalaže za pravdu i mir u društvu izražavaju svoje žaljenje i čuđenje. Žaljenje što se 2011. u Hrvatskom saboru još uvijek može donijeti tako jasno i nedvosmisleno pristran protu radnički zakon. I čuđenje što je bjelodano da se hrvatski političari ni oko čega ne mogu složiti osim oko borbe protiv hrvatskih radnica i radnika .-

Treba zaštiti dostojanstvo ljudske vrste i one koji imaju najmanje moći u društvu, to je zadatak saborskih zastupnika i vlade Republike Hrvatske – molim dragog Boga da prosvijetli pamet našem napaćenom narodu pa da na ovim predstojećim parlamentarnim izborima izaberu „prave“ zastupnike u Sabor koji će zaista zastupati njihove interese, braniti i osigurati im dostojan život čovjeka !

Darko  Ceković

Share